Velimir mnogi drugi zna?ajni dužnosnici. Tako?er su se

Velimir Blaževi? u knjizi „
Katoli?ka crkva i rat u Bosni i Hercegovini ” govori o tome da su se tokom
cijelog rata u BiH biskupi Katoli?ke crkve u BiH i Hrvatskoj veoma ?esto ,
zajedni?ki ili pojedina?no oglašavali o ratnim zbivanjima i zlo?inima na
bosansko-hercegova?kim prostorima. Postoji veliki broj dokumenata koje su se
?elnici Katoli?ke crkve u BiH obra?ali Svetom Ocu i najvišim autoritetima u
današnjem svijetu , neki od njih su predsjednik SAD-a, generalni tajnik UN-a,i
mnogi drugi zna?ajni dužnosnici. Tako?er su se obra?ali civilnim i vojnim vlastima
u Bosni i Hercegovini, te cijeloj doma?oj i svjetskoj javnosti. Oni su
izvještavali o ratu i ratnim zbivanjima i o teškim stradanjima, prije svega
nedužnih ljudi. Upu?ivali su molbe da se rat zaustavi i da se stradalima pruži
potrebna humanitarna pomo?, da se temeljna ljudska prava zaštite , da se
zaštite gra?anske slobode svih naroda, bez razlike na vjersku, nacionalnu ili
neku drugu pripadnost, ali su naglasak stavljali na etni?kom ?iš?enju te da se
svim prognanicima i izbjeglicama osigura povratak na njihovu zemlju ( Blaževi?,
1998).

Prethodno naslovljenoj temi
prema rije?ima Krišto Jure bi najbolje trebalo pristupiti od kraja 2005.
godine. Krišto navodi da su katoli?ki biskupi BiH na njihovoj 35.redovnoj
sjednici Biskupske konferencije BiH uputili prijedlog za društveno- pravno
ure?enje Bosne i Hercegovine. Analiziranjem Daytonskog sporazuma, kojim su
uspostavljena dva entiteta ( FBiH i RS), biskupi su krenuli od uvjerenja da je
ta podjela zemlje nepravedna i da je uvela zakon ja?eg, te tako ugrozila
Hrvatima status konstitutivnog naroda. Oni su zaklju?ili da bi za sva tri
naroda pravednije i kvalitetnije ure?enje bilo u jedinstvenoj i
decentraliziranoj državi bez entitetske podjele, ali tako da se cijela BiH
podijeli na ?etiri jedinice ( sa sjedištima u Sarajevu, Banjoj Luci, Mostaru i
Tuzli) te da se u njima odredi minimalna zastupljenost svakog od tri
konstitutivna naroda u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti ( Krišto, 2015). „
Katoli?ka crkva nije mogla bitno utjecati na sprje?avanje rata u BiH, kao ni
onoga u Hrvatskoj, koji mu je prethodio, što ne zna?i da najviši crkveni
predstavnici nisu mogli utjecati na njegov ishod ” ( Krišto,: 198 ). Ako
razmišljamo o ulozi crkve i njenih predstavnika u Bosni i Hercegovini za
vrijeme rata, prvenstveno su klju?ne dvije li?nosti, to su vrhbosanski
nadbiskup Vinko Pulji? i provincijal Franjeva?ke provincije Bosne Srebrene fra
Petar An?elovi?. Neki crkveni predstavnici su bili u izuzetno teškim prilikama
za zna?ajniji doprinos humanitarnom radu i o?uvanju mira, jedan od njih je
biskup Franjo Komarica ( Krišto, 2015). „U listopadu 1991. godine snage JNA uz
pomo? srpskih i crnogorskih dragovoljaca zapalile su hrvatsko selo Ravno u
isto?noj Hercegovini, a stanovništvo protjerale. Tri katoli?ka biskupa u BiH
uputili su 21. listopada 1991. godine vjernicima poruku u kojoj su pozvali da
Hrvati katolici ne odlaze iz BiH, molili hrvatske politi?ke predstavnike da ne
napuštaju svoja radna mjesta i poticali katolike da se odnose prema susjedovu
posjedu kao prema svome ” ( Krišto: 202 ). Poznati biskupski trojac u BiH,
nadbiskup Vinko Pulji?, te banjalu?ki biskup Franjo Komarica i
mostarsko-duvanjski Pavao Žani?, 18 augusta 1991. godine su uputili apel
vlastima, vjerskim službenicima i me?unarodnoj zajednici da je potrebno BiH zaštititi
od rata i da ju je potrebno sa?uvati kao državu ( Krišto, 2015). „Nadbiskup
vrhbosanski i provincijal Bosne Srebrene, pak, inzistirali su na tome da bi
Bosna i Hercegovina morala ostati jedinstvena država, bez unošenja bilo kakvih
kantonalnih podjela…Tako su oni koji su zagovarali jedinstvenu BiH smatrali
»kantonalce« nedovoljno patriotskima prema BiH, dok su zagovornici stvaranja
hrvatskoga kantona smatrali one na suprotnoj stani nedovoljno Hrvatima i
utoliko muslimanskim slugama.Valja istaknuti da tada uop?e nije bilo
specifi?nih zahtjeva predstavnika Katoli?ke crkve; crkveni predstavnici
pristajali su uz razli?ite politi?ke opcije” ( Krišto: 207). Jedan od ogromnih
problema u Bosni i Hercegovini tokom rata jest i sama identifikacija, govore?i o
identifikaciji kao nekom individualnom odre?enju bi?a mogu?nosti, odnosno
?ovjeka koji je sam sebi vuk, kako je to Hobbes zaklju?io, najprecizniju
definiciju identifikacije dao je profesor Ivan Cvitkovi? u svojoj knjizi „
Konfesije u ratu „ gdje on navodi da je „ identifikacija svijest o
radoznalosti. Ona može biti po razli?itim kriterijima: mjestu ro?enja,
profesionalnoj pripadnosti, državnosti, mjestu stanovanja, jezi?noj,
nacionalnoj ii konfesionalnoj pripadnosti” ( Cvitkovi?: 43). Katoli?ki vjerski službenici,
viši i oni niži su u svojim propovijedima na skupovima pružali vjernicima
potrebno ohrabrenje o poteško?ama i stradanjima, ukazivali su i na moralno
ponašanje, govorili su i pozivali na pomirenje i opraštanje, tako?er su
odbacivali nasilje i nepravdu. Ratne zlo?ine su osu?ivali, zauzimali su se za
ljudsko dostojanstvo i za ?ovjeka. U javnosti su istupali sa svojim molbama i
apelima, obra?ali se svojim pismima ljudima na funkciji, jer se rat i
prolijevanje krvi moralo zaustaviti ( Blaževi?, 1998). „Katoli?ka crkva se nije
brinula jednostrano samo za svoje vjernike i za naciju kojoj pripada velika
ve?ina njezinih ?lanova, a to je hrvatska nacija. Predstojnici i predvodnici
Katoli?ke crkve su u svojim istupima priznavali i izri?ito tražili i branili osnovna
ljudska prava, individualna i nacionalna, jednako za sve ljude, pripadnike bilo
koje nacije i bilo koje vjerske zajednice u Bosni i Hercegovini, kao što su i
izri?ito osu?ivali sve zlo?ine, bez obzira tko ih je po?inio, na kojem mjestu i
protiv kojeg ?ovjeka ili naroda. Crkva nije imala mo?i da rat sprije?i ili da
ga zaustavi. Nije imala vlastitih mehanizama i sredstava da onemogu?i kršenje
ljudskih prava, da osigura njihovo poštivanje i provedbu. Ona je jedino mogla
iznositi svoj nauk i stajalište. Mogla je upozoravati na razli?ite povrede
ljudskih prava i sloboda. Mogla je apelirati i moliti da se ta prava i slobode
priznaju, poštuju i u život sprovode. Ona je u Bosni i Hercegovini to uistinu i
?inila.” ( Blaževi?: 464). Jedan od zna?ajnih primjera stava Katoli?ke crkve o
ratu u Bosni i Hercegovini jest i pismo organima vlasti u BiH o doga?ajima koji
uznemiruju, pismo koje je napisao nadbiskup vrhbosanski Vinko Pulji? 10 marta
1992. godine. Ako se detaljnije upoznamo s angažmanom Katoli?ke crkve u BiH,
jasno se vidi da je Katoli?ka crkva u BiH prvenstveno pomagala Hrvatima, ali ne
smije se isklju?iti i ta ?injenica da je Katoli?ka crkva pozivala na mir i
smanjenje napetosti, tako?er su pomagali i drugim narodima kako je ve? ranije
navedeno. Katoli?ka crkva je svakako „ u?inila da ovi prostori odišu duhovnom i
materijalnom kulturom na svim razinama” ( Blaževi?: 87). Iako je bio u jako
teškoj situaciji da djeluje i da pruži svoj maksimalni u?inak u stvaranju i
zagovaranju mira, tokom rata u BiH biskup banjalu?ki Franjo Komarica je dave
1992. godine uputio pismo svim vjernicima Katoli?ke crkve, Srpske pravoslavne
crkve i Islamske zajednice, obra?aju?i se jednim lijepi tonom gdje im u po?etku
pisma kaže „ mir, selam vama i vašim nemirnim srcima „ ( Blaževi? od Komarica:
88). Franjo Komarica je u pismu dalje govorio o tome kako je potrebno spasiti
mir i ne dopustiti da se rat proširi. Pokušao je umiriti uistinu nemirna srca,
govorio je o tome da se ne treba gaziti i ne uništavati najvrednije što imamo,
naše i tu?e ljudsko dostojanstvo, ne bi trebali sprije?iti suživot u miru i
me?usobnom poštivanju svih legitimnih prava i svakog pojedinca. „Podržavamo i
rije?ima i molitvom – dovom sve konstruktivne razgovore i dogovore svih
odgovornih ljudi, kako u ovom gradu tako i izvan njega, i molimo ih da sve
poduzmu kako bi sprije?ili rušila?ki i smrtonosni govor sile i oružja. Takav
govor može biti samo govor pakla džehenema. U svojoj biti on je protiv ?ovjeka
i zato nikoga ne može usre?iti. Svete knjige krš?anstva i islama naglašavaju da
je mir djelo pravde i istine. Nitko, tko ?ini nepravdu i sije laž ne može se
nadati istinskom i dugotrajnom miru! Pozivamo stoga sve, a prvenstveno vjernike
svih triju vjera, da budu istinski i zauzeti mirotvorci me?u svojim susjedima i
poznanicima, da sa?uvaju povjerenje jedni u druge, da zajedni?ki sprije?e zlo
koje bi netko drugi htio me?u njih ubaciti. A svi zajedno još usrdnije zavapimo
Svemogu?em Bogu za mir u nama i me?u nama! Bra?o i prijatelji! U ovom
sudbonosnom ?asu za sve nas još jednom Vam dovikujemo: Oduprimo se zajedni?ki
zlu, gradimo zajedni?ko dobro! Sam Bog, najve?i ljubitelj i usre?itelj ?ovjeka,
traži to od nas u ovom ?asu kao i ina?e! O?ekuje to s pravom i sadašnji i
budu?i naraštaj naših sugra?ana, naših mještana! Ne smijemo ih iznevjeriti!
Neka nam svima u ovoj plemenitoj i važnoj akciji pomogne dobri i milostivi Bog!
” ( Blaževi? od Komarica: 89). Mnoštvo je ovakvih primjera, pozitivne volje i
spremnosti na postizanje mira, dugotrajnog mira za radi o?uvanja historijske
tradicije na ovim prostorima, o?uvanje kulture, boljeg sutra za budu?e
generacije. Interesantna je izjava kardinala vrhbosanskog za Radio Slobodnu
Europu gdje on kaže „Da se koji puta vjerskim osje?ajima manipuliralo – to da,
ali to nije bio vjerski rat. Politi?ari – kada bi im odgovarala naša podrška,
tada su tražili, bilo pojedina?no, bilo zajedni?ki, rije? poglavara. A kada su
bili sigurni u svoje korake, tada su nas napadali, zajedno ili pojedina?no, da
se petljamo u politiku ” ( kardinal, vrhbosanski Vinko Pulji?). Krišto u svome
radu Katoli?ka crkva u ratu u Bosni i Hercegovini 1992-1995. kao zaklju?ak svih
prikupljenih i prou?enih djela i dokaza navodi „U agresiji Srbije, JNA i Crne
Gore te uz pomo? lokalnih Srba na Hrvatsku i kasnije na BiH, predstavnici
Katoli?ke crkve nisu mogli bitno utjecati na politi?ki i vojni razvoj prilika
na tim prostorima. Pokušavali su javnim apelima, sastancima s predstavnicima
Srpske pravoslavne crkve i propovijedanjem evan?eoskih vrijednosti vjernicima
do kojih su dopirale njihove rije?i najprije sprije?iti rat, a kasnije ublažiti
njegove posljedice. Crkveni predstavnici naju?inkovitiji su bili upravo u
karitativnim aktivnostima tijekom rata, osobito u brizi za prognane i izbjegle
iz podru?ja u Hrvatskoj i kasnije iz BiH, muslimana kao i katolika “( Krišto:
224).

We Will Write a Custom Essay Specifically
For You For Only $13.90/page!


order now